Prirodan ekstrakt vrlo ugodnog slatkastog okusa i jednostavne uporabe uz pomoć pipete za doziranje. Nakon uzimanja pruža osjećaj olakšanja u želudcu, a kasnije kao da je cijela probava reguliranija. Primijetila sam i neka poboljšanja na koži u smislu smanjenja upala. Sve u svemu, zadovoljna sam.

Sladić (Glycyrrhiza glabra L., Fabaceae) je vrsta rasprostranjena od istočnog Sredozemlja do jugozapadne Azije. Danas se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Kako to već bude s biljkama koje potječu iz tih krajeva, sladić se koristio kao lijek u svim drevnim kulturama, od egipatske, grčke, rimske i arapske, prožeo se u sve fitoterapijske škole Europe i do danas ostao prisutan u svim službenim propisima kliničke fitoterapije. Već su ga Grci koristili za liječenje čira na želucu, što se pokazalo posve ispravnim. Arapski svijet poznaje sladić kao biljku koja smiruje jaki kašalj, a drugi stari izvori spominju ga kod probavnih i jetrenih tegoba.
Mnoge ljekovite biljke imale su katkad čudnu primjenu, dok se neke, poput gloga, uopće nisu koristile za istu namjenu kao i danas. Sladić je i u tome iznimka, jer se čini da su ljudi odmah precizno prepoznali njegova ljekovita svojstva.
Sladić je višegodišnji zeljasti grm djelomično odrvenjelih grana visokih 100 - 150 cm. U tlu je razvijeno jako korijenje s vretenastim postraničnim ograncima i brojnim dugim korijenskim vriježama. Korijen je izvana smeđ, a iznutra žut. Listovi su neparno perasto sastavljeni od 9 do 17 lisaka, koje su uglavnom jajaste, kratko ušiljene i žljezdasto ljepljive na naličju. Oko 20 - 30 modroljubičastih leptirastih cvjetova združeno je u uspravne grozdaste cvatove koji se razvijaju u pazušcima listova. Plod je gola ili žljezdasto bodljikava mahuna. U fitoterapiji se koriste korijen i stolon.

Od starog zaslađivača do moderne znanosti

Mnoge popularne čajne mješavine, od domaćih do makrobiotičkih čajeva, često sadrže sladić kao dodatak koji daje slatkoću. Nekoć davno koristio se u ljudskim i veterinarskim lijekovima kao sredstvo za maskiranje gorkih biljaka. No, je li sladić samo korektor okusa? Potpuno je nepravedno i netočno misliti kako je to njegova jedina primjena. Sladić je drevna ljekovita biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Upoznajmo stoga tu pomalo zaboravljenu biljku.
Sladić je bogat škrobom, šećerima, kao što su glukoza i saharoza, te triterpenskim saponozidima (glicirizin, odnosno glicirizična kiselina), flavonoidima (likvirotozid) i kumarinima. Karakterističan slatki okus, 50 puta slađi od konzumnog šećera, daje glicirizin, koji se u probavnom sustavu raspada na gliceritinsku kiselinu. Premda se o djelovanju tih spojeva danas mnogo zna, još ne možemo lako shvatiti zašto je sladić lijek kod gastritisa i bronhitisa. Gliceritinska kiselina i glicirizin su inhibitori skupine enzima (D5-steroid reduktaza) koji produljuju djelovanje prirodnih protuupalnih hormona kortikosteroida. No, samo djelovanje na kortikosteroide ne može opravdati sva ljekovita svojstva biljke. Zna se da smanjuju nakupljanje upalnih stanica i još neke upalne procese u organizmu, pa čak i osjet boli. Ekstrakt sladića smanjuje oštećenje jetre izazvano virusima i kemijskim tvarima, a neke studije pokazuju kako djeluje i na viruse hepatitisa. Na kraju, biljka je i blagi laksativ.

U modernoj fitoterapiji popis bolesti u kojima se koristi je povelik.
•kao ekspektorans (olakšava iskašljavanje) i mukolitik (razrjeđuje sluz u dišnom sustavu) koristi se kod akutnih i kroničnih dišnih infekcija
•kod ulkusa želuca i dvanaesnika, zbog protuupalnog i spazmolitičnog učinka te regulacije pretjeranog lučenja kiseline u želucu.

Osim kod tih službeno navedenih bolesti, ekstrakt sladića koristi se i kod oštećenja jetre i zatvora. Budući da nije namijenjen kroničnom uzimanju kod bolesti jetre, zamijenjen je drugim biljkama, poput sikavice (Silybum marianum) i artičoke (Cynara scolymus).
Ova naizgled idilična priča ipak ima svoj veliki ali. Naime, ako se pretjera s dozom sladića (doza veća od 50 g), akutno može doći do smanjenja kalija i povećanja natrija u krvi te posljedične pojave oteklina na nogama i rukama, čak i aritmije srca. Srećom, iznimno slatki okus spriječit će potencijalno pretjerivanje. Upravo zbog potencijalnog djelovanja na elektrolite (natrij i kalij) i zadržavanje vode, pripravci čistog sladića ne bi se smjeli koristiti dulje od četiri do šest tjedana. Ljudi koji uzimaju lijekove za srce kardiotonične glikozide ne bi smjeli uzimati pripravke od čistog sladića zbog mogućega fatalnog učinka smanjenja kalija u krvi. Srećom, ta upozorenja nisu toliko izražena u pripravcima u kojima je sladić u nižoj koncentraciji u smjesi s drugim ljekovitim biljkama.