O tradiciji primjene kurkume već se mnogo zna, a veliko zanimanje znanstvenika cijelog svijeta i ogroman broj objavljenih radova na tu temu upućuju na to da kurkuma nije samo reklamna iluzija, nego dragocjeni dar prirode s velikim potencijalima

Planetarna popularnost kurkume i epitet najmoćnijeg prirodnog lijeka koji pomaže u očuvanju zdravlja i produženju životnog vijeka, budi u mnogima nadu u uspješnost njezine primjene u rješavanju najtežih zdravstvenih problema. Sumnja u „čuda“ uvijek je nužna i opravdana, stoga je opravdano i pitanje njezine stvarne djelotvornosti. Odgovor na to objedinjuje podatke tisućljetnog iskustva primjene kurkume i rezultate egzaktnih znanstvenih istraživanja praćenih kliničkim studijama. Konačan odgovor o tome može li nam svakodnevno konzumiranje tog čudotvornog začina zaista pomoći u očuvanju zdravlja i vitalnosti, znanost još nije definitivno dala, ali nas dostupni podaci ipak navode na to da joj možemo pokloniti svoje povjerenje.

Opis

Kurkuma, Curcumalonga L. iz porodice đumbirovki (Zingiberaceae) je trajnica s kvrgavim podankom iz kojeg izbijaju ogranci s krupnim, iznutra žuto-narančastim gomoljima. Listovi su intenzivno zeleni, suličasti sa stabljikom dugački do jedan metar. Žuti cvjetovi skupljeni su u 20-tak centimetara dugački cvjetni klas.

Kurkuma potječe iz vlažnih tropskih područja južne Azije, a uzgaja se u Indiji, Kini, Indoneziji i ostalim tropskim zemljama. Najveći proizvođač je Indija u kojoj i ostaje oko 90% godišnje berbe.

Povijest kurkume seže u daleku prošlost, a učestalost njezine primjene u tropskim krajevima Azije ne jenjava već nekoliko tisuće godina. U Indiji su je smatrali svetom biljkom, a u nekim krajevima vjerovali su da ima čudesnu moć te su je nosili zbog zaštite od zlih duhova. U zemljama Dalekog Istoka, posebno Indije i Kine, tradicionalno ima široku primjenu u prehrani, kozmetici te ayurvedskoj, kineskoj i tibetanskoj medicini.

I kao začin i kao lijek koristi se biljna droga – Curcuma longae rhizoma (podanak kurkume) koja se sastoji od prstastih, nakon branja poparenih i osušenih podanaka.

Kurkuma kao začin

Svježa kurkuma je narančaste boje, aromatičnog blagog ljuto-palećeg i gorko-smolastog okusa. Nakon sušenja i mljevenja dobiva se svijetložuti prah blagog, svježe paprenog mirisa i gorkasto-palećeg okusa. Premda se ponekad može nabaviti i svježa, kurkuma se najčešće prodaje sušena i mljevena. Hrani daje toplu, blagu aromu i prepoznatljivu žutu boju. Koristi se kao začin u mnogim indijskim jelima. Osnovni je sastojak curry praška, mješavine usitnjenih začina koju su Britanci kreirali za vrijeme svoje kolonijalne vladavine u Indiji. Indijci kurkumu konzumiraju svakodnevno u velikim dozama (prosječno od 1,5 do 2 grama na dan), a ostatak svijeta sve češće nastoji slijediti njihov primjer.

Kurkuma se upotrebljava i u proizvodnji drugih začinskih mješavina. Zbog svoje arome i intenzivne boje dodaje se u obliku praha ili oleorezina širokoj paleti prehrambenih proizvoda. Tako je se može pronaći među sastojcima pekarskih i mesnih proizvoda, među proizvodima od masti, ulja ili jaja, u juhama i umacima.

Kemijski sastav

Bogat kemijski sastav kurkume čine brojni spojevi različitih kemijskih skupina. Pri tome su najvažnija eterična ulja i skupina žuto obojenih kurkuminoida.

Narančasto-žutog eteričnog ulja može biti 0,3 -7%, a iz podanka se dobiva njegovom destilacijom vodenom parom. U eteričnom ulju bogatom seskviterpenskim spojevima dominiraju ketoniturmeron i ar-turmeron, a sa značajnijim udjelima sudjeluju zingiberen te alfa- i gama-atlanton.

Glavni predstavnik kurkuminoida je kurkumin, žuto obojeni diaril-heptanoid koji se pojavljuje zajedno sa svoja dva demetoksi derivata. Zbog svoje boje koristi se i kao prehrambeni aditiv u kategoriji prirodnih bojila s E brojem: E100.

Sastav kurkume čine i druge skupine spojeva: šećeri (28% glukoza, 12% fruktoza i oko 1% arabinoza); proteini (oko 8%); masna ulja; vitamini (posebno C vitamin); minerali (posebno kalij); smole i druge supstancije zastupljene s niskim udjelima.

Farmakološka i biološka aktivnost

Tijekom svoje višetisuća duge povijesti kurkuma se u ayurvedskoj, kineskoj i tibetanskoj medicini koristila za liječenje različitih bolesti i ublažavanje zdravstvenih problema. Tradicionalna uporaba nastavila se sve do današnjih dana, pa je narodna medicina i sada koristi protiv bolova različitog porijekla, kod problema žuči, srca, poremećaja rada jetara, nadutosti, menstrualnih i urinarnih tegoba, kod alergija, artritisa i drugih kroničnih bolesti. Sve se više preporučuje i njezina svakodnevna uporaba u prevenciji i liječenju raka te prevenciji Alzheimerove bolesti.

Iako je djelotvornost kurkume neosporna, laboratorijska ispitivanja i kliničke studije ipak još nemaju dokaze i znanstvena objašnjenja za sve učinke koji joj se pripisuju. Sa sigurnošću je ipak potvrđeno njezino antiseptičko, antibakterijsko, protuupalno i antioksidativno djelovanje. Budući da su upravo te aktivnosti ključne u nastanku i liječenju raznih bolesti, za vjerovati je da će i adekvatan odabir načina, oblika i kombinacije kurkume s drugim aktivnim tvarima pridonijeti još širem spektru njezine primjene.

Znanstveni i stručni podaci o djelotvornosti kurkume i njezinih pripravaka

Najveći broj svih radova, a objavljeno ih je više nego za većinu drugih biljaka, odnosi se na dokaze o protuupalnom i antioksidativnom djelovanju sastavnica kurkume i objašnjenja mogućih mehanizama tih djelovanja kao i o njihovim direktnim i indirektnim učincima na različite zdravstvene tegobe.

Brojna ispitivanja in vitro i in vivo provedena posljednjih desetljeća s ekstraktom kurkume, njezinim eteričnim uljem i kurkuminoidima zaista su dokazala protuupalnu aktivnost za koju se pretpostavlja da je posljedica inhibicije sinteze pojedinih eikozanoida (leukotriena i tromboksana). Ispitivanjima djelovanja pojedinih skupina spojeva na štakorima, utvrđeno je, između ostalog, da protuupalni učinak i antiartritičnu aktivnost ostvaruje i frakcija eteričnog ulja s točkom vrelišta 80-110oC, dok ekstrakt kurkume koji ne sadrži eterično ulje pokazuje pozitivne rezultate kod reumatoidnog artritisa. Izolirani kurkumin, između ostalih svojstava, pokazao je i antiedemski učinak u pokusima provedenim na laboratorijskim štakorima.

Prema rezultatima istraživanja kurkuma ima i veliki kapacitet za vezivanje slobodnih radikala i inhibiciju lipidne peroksidacije, čime ostvaruje izražen antioksidativni učinak. Pretpostavlja se da su upravo ta njezina svojstva razlog zbog kojega se ona često ubraja u hepatoprotektivne, kardioprotektivne i antigenotoksične supstancije.

Objavljeni su i podaci o učinkovitosti kurkume u kontroli razine šećera kod dijabetesa tipa 2 i ublažavanju nekih nuspojava povišenog šećera u krvi (nefrotoksičnost i katarakta). Pokusima na štakorima također je utvrđeno da kurkumin potiče razgradnju kolesterola i time utječe na redukciju hiperlipidemije kod populacije oboljele od dijabetesa.

Opisana je i uloga kurkume i izoliranog kurkumina u zacjeljivanju kože nakon ekscizije rana i u liječenju peptičkog ulkusa.

Uspješnost primjene kurkume ovisi i o obliku u kojem se ona unosi u organizam. Tako su ispitivanja provedena s različitim vrstama ekstrakata kurkume pokazala i različite biološke aktivnosti. U pokusima provedenim na psima koleretičko djelovanje je pokazao vodeni ekstrakt, hipotenzivno alkoholni ekstrakt, a najbolji antibakterijski učinak su imali kurkumin i eterično ulje.

Sve više se spominje i antidepresivno djelovanje kurkume. Prema nekim istraživanjima za to su odgovorni vodeni ekstrakt (inhibicija monoamin-oksidaze) i eterično ulje.

Postoje i podaci o utjecaju čistih kurkuminoida na modulaciju proteina odgovornih za otpornost na višestruke lijekove (MDR).

Ispitivanja provedena s kurkumom i njezinim sastavnicama na različitim pokusnim životinjama dala su u pojedinim slučajevima pozitivne rezultate u ocjeni njezine djelotvornosti i kod drugih bolesti.

Kurkumin

Kurkumin se najčešće navodi kao glavna biološki aktivna sastavnica kurkume, pa se i njezini ekstrakti standardiziraju i kontroliraju prema njegovom udjelu. Stoga su brojna ispitivanja djelotvornosti kurkume provedena s izoliranim kurkuminom.

Dokazano je, između ostalog, izraženo protuupalno djelovanje kurkumina koje se vjerojatno temelji na njegovom utjecaju na aktivnost nekoliko enzima od kojih su najvažniji ciklooksigenaza-2, lipooksigenaza i inducibilna sintetaza dušikovog oksida.

Sve farmakološke aktivnosti koje se pripisuju kurkuminu nisu, nažalost, još uvijek potvrđene i kliničkim studijama. Tako ispitivanja njegove djelotvornosti u liječenju pojedinih bolesti poput raznih vrsta karcinoma, artitisa, psorijaze, depresije ili Alzheimerove bolesti, još uvijek nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Pretpostavlja se da je glavni razlog tome nedovoljna apsorpcija i bioraspoloživost unesenog kurkumina. Postoje naznake da bi se one mogle povećati uz dodatak piperina (povećava apsorpciju)i kvercetina.

Bolja bioraspoloživost kurkumina zabilježena je nakon njegova unosa putem hrane za što se vjeruje da je posljedica njegove termičke obrade (kojom mu se povećava bioraspoloživost) ili prisutnosti ulja u hrani koje ona sadrži i u kojem se kurkumin otapa.

Mogućnost primjene kurkume i kurkumina kao točno definiranog sastojka u kozmetici također se sve više ispituje. U istraživačkim laboratorijima kozmetičke industrije utvrđeno je kako kurkuminoidi iz podanka biljke Curcuma longa L. posjeduju svojstva kao što su zaštita od UV zračenja, antioksidativno, protuupalno, antiseptičko i adstringentno djelovanje, te sposobnost očuvanja vlage u koži. Budući da su upravo to osnovne karakteristike vrlo cijenjenih i traženih pripravaka protiv bora kao i onih s antiaging učinkom, istraživanja su usmjerena prema odabiru najboljeg oblika i načina uvođenja kurkuminoida u recepture kozmetičkih proizvoda, posebno onih svrstanih u prirodne proizvode. Pokazalo se da su pripravci u koje su primjenom nanotehnologije dodani kurkuminoidni spojevi, nakon primjene ostvarili poboljšanje elasticiteta kože, izglađivanje manjih deformiteta, poboljšanje čvrstoće i zategnutosti kože te smanjenje znakova umora kože.

Primjena kurkume i njezinih pripravaka

Kao začin i aroma - primjena usitnjene kurkume preporučuje se kao svakodnevni dodatak jelima zbog svojih organoleptičkih karakteristika i biološke aktivnosti koja pridonosi očuvanju zdravlja. Dodaje se prehrambenim proizvodima raznih kategorija hrane, i to u obliku usitnjene droge, ekstrakta ili eteričnog ulja.

Medicina i ljekarništvo - u tradicionalnoj europskoj fitomedicini usitnjena droga kurkume ili njezini pripravci prvenstveno se koriste kod dispepsije (1,5-3 g usitnjene droge). Ta primjena je kontraindicirana kod bolesnika koji imaju opstrukciju žučnih putova. Pod liječničkim nadzorom koristi se i kod žučnih kamenaca.

Kao dodatak prehrani - usitnjena droga ili njezin ekstrakt standardiziran na sadržaj kurkumina (najčešće 95%) koristi se kao dodatak prehrani najčešće u obliku praha, tableta ili kapsula, rjeđe u obliku tekućeg ekstrakta. Prodaje se kao monodroga ili u kombinaciji s ekstraktima drugih biljaka s kojima ostvaruje sinergistički učinak. Vrlo često se nalazi u proizvodima zajedno s ekstraktom papra (Piper nigrum L.) standardiziranim na visok udio (najčešće 95%) piperina.

U kozmetičkoj industriji - u izradi mirisnih kompozicija za parfeme, losione, kreme i druge kozmetičke proizvode upotrebljavaju se eterično ulje i ekstrakti kurkume. Omiljeni je sastojak naročito u parfemima s naglašenom orijentalnom notom. Standardizirani ekstrakti dodaju se proizvodima za njegu kože protiv bora i s antiaging učinkom.